Ne plašite se da kažete ili uradite nešto samo zato jer strepite šta će drugi ljudi misliti o tome (i to uglavnom vama nebitni ljudi). Takođe, nemojte patiti zbog toga što vam neko kaže ili uradi.
Znate šta – većina ljudi mnogo manje misli o vama nego što vi mislite da se dešava. Najviše vremena ljudi provedu ipak brinući i misleći o sebi. A i kada misle na vas, to su njihove INTERPRETACIJE vas.
Stoga, ništa ne shvatajte lično!
Ljudi nas doživljavaju kroz sopstvene interpretacije, protkane njihovim filterima.
I kad vas vole i kada ne, kada vas hvale i kada vas kude, oni sve to rade sa sopstvenom projekcijom vas u njihovom umu. Kao što i mi radimo kada mislimo na nekoga ili mu se obraćamo.
Kada bi ljudi bili iskreni prema vama, potvrdili bi vam ovo ’’Zašto misliš da ja uopšte mislim o tome šta si ti rekao ili uradio, mislim o sebi i svojim mukama, strahovima, željama, nemam pojma čemu? Kao da si ti centar sveta!’’
Mi pogrešno pretpostavljamo da se UVEK radi o nama.
Ako nam neko ne odgovori na poruku, razmišljamo zašto li je možda ljut na nas.
Ili ako primetimo podignutu obrvu u toku razgovora, pomislimo čime li smo to izazvali.
Ako nam neko kaže nešto što nam se ne dopada, opet se preispitujemo o sopstvenim postupcima, što je u redu, ali nema uvek apsolutno samo veze sa nama.
To što drugi vide u nama, nije naše, njihovo je.
Jer i sama slika o nama koju drugi imaju nismo MI, već NJIHOVA ZAMISAO o nama, njihova predstava i doživljaj nas, stvoren na osnovu njihove predstave sveta, njihovih uverenja, dosadašnjih iskustava, njihovog mentalnog sklopa i slično.
Slika i doživljaj koji imate o sebi postoji samo u vama, niko drugi je nema i ne može je imati.
Koliko ljudi vas poznaje, toliko različitih predstava o vama postoji.
Ako uspete da ne shvatate stvari lično, poštedećete sebe mnogo teških emocija, razočarenja, osećaja uvređenosti, tuge ili besa.
Izbor je vaš.
Vaša Ana