Milica Malešević, HR KONSULTANT I TRENER:“Moji treninzi i radionice razvijaju veštine komunikacije, liderstva i prodaje kod ljudi koji su odrasli i vaspitani na Balkanu.“

Milica Malešević, samostalni HR konsultant, biznis trener, ICF kouč, majka, žena preduzetnica i aktivistkinja će otovoriti naše novo poglavlje na medijskom nebu Srbije. Ideju za potpuni redizajn magazina Ogledalo dugujemo upravo ovoj dami, koja nas je samo u par rečnica, narodski rečeno, „izula“ iz cipela svojim savetima za unapređenje života i posla. Iz ličnog iskustva znamo da je onaj redak primerak čoveka koji će ti pružiti ruku, dama bez dlake na jeziku, rođena da „prodrma“ ovaj naš uspavani Balkan. Živi život po svojim pravilima i ne „uvija“ problem u šareni papirić. Sigurno je zbog toga prvi izbor mnogih kompanija da baš ona drži obuke o komunikacijama i prodaji njihovim menadžerima. Za mnogo više informacija ili saradnju potražite je na Instagram profilu @milica.storyteller

Milice, pratimo se dugo, ne znamo se lično a kao da smo drugarice. Kako si naučila tako dobro da komuniciraš?

Čitanjem. Sa mnogo čitanja sam naučila da se izražavam, a šta je izražavanje nego komunikacija?

Želim da te na pravi način predstavim čitaocima magazina, ali sam sigurna da ćeš ti to uraditi bolje. Ko je Milica Malešević, na instagramu poznata kao Milice Storyteller? U tvojoj biografiji se pominje i reč “aktivista”. Možeš li nam reći nešto više o svom angažovanju u tom polju.

Privatno: prirodnjak u svakom smislu,

Društveno: borac za pravdu,

Poslovno: neko koga angažuju vlasnici biznisa da podučava njih i njihove zaposlene veštinama koje su ključne za uspeh biznisa, a ne uče se u školi.

Aktivisti smo svi mi koji imamo potrebu da dajemo sebe za bolje društvo, a ne očekujemo ništa zauzvrat. To nije zanimanje, jer u suprotnom onda to više ne bi bio aktivizam. 🙃

Aktivista sam:

Kada volonterski predajem na fakultetima i u neprofitnim organizacijama;

Kada idem na ekološki protest;

Kada idem na politički protest;

Kada kreiram „prodajnu“ kampanju kojoj je cilj da se prikupe sredstva za nečije lečenje;

Kada promovišem psihoterapiju da bismo kolektivno iscelili traume i beskorisne obrasce ponašanja;

Kada udomljavam pse koje sam pronašla usput…svi mi možemo i trebamo biti aktivisti!

Pročitala sam da ove godine organizuješ “Najbolje letovanje u tvom životu” pod nazivom “Vedrenje”. Na koje načine ćeš nas “razvedriti” i da li planiraš da to postane tvoj godišnji projekat?

Vedrenje se ove godine organizuje drugi put, u dosta više unapređenoj varijanti nego prvog puta.

Plan je da se Vedrenje organizuje svake godine i da svaki put bude originalno i drugačije.

Ipak, kako je agilnost jako važna veština današnjice, tačnije jedna od 3 najvažnije, a jako malo ljudi je poseduje (postali smo previše anksiozni, naročito od početka  biološkog rata 2020.), jedan od modula edukacije će svakako uvek biti jedrenje morem, jer se agilnost nigde ne može razviti kao na jedrilici, gde vam bezbednost i zabava zavise od toga koliko ste agilni.

Nešto najneverovatnije o tebi je da si se porodila kod kuće. Volela bih da sa nama podeliš tu priču, jer verujem da ima dosta nas koje se divimo takvoj odluci i možda uradimo isto?

Ne bih se fascinirala kućnim porođajem, niti bih ikoga nagovarala na tako nešto.

Ipak, svakoj ženi bih savetovala da obrati pažnju na preporuke Svetske zdravstvene organizacije na temu toga kako porođaj treba da izgleda da bi beba i mama (p)ostale fizički, psihički, imunološko i duhovno što jače i zdravije.

U Srbiji, na moju veliku žalost, ne postoji porodilište gde se takav porođaj može dobiti, pa sam ja praktično bila prinuđena da se porodim kući, kako ne bih ugrozila nijedan aspekt bebinog i mog blagostanja.

Dodatna napomena je da je kućni porođaj zapravo maraton za koji se priprema minimum nekoliko meseci – upravo kao za Beogradski maraton. 🙂

Majka si jedne devojčice i preduzetnica. Kakav stav imaš po pitanju roditeljstva?

Kako si uopšte organizovala svoj dan?

Smatram da nema potrebe da se mnogo filozofira oko roditeljstva. Deca se ne vaspitavaju, deca nas samo imitiraju. Ako nas naše dete iritira ponašanjem –  treba da popričamo o tome sa svojim psihoterapeutom i vidimo šta smo ga to nesvesno pogrešno naučili – kako mi, tako i ostali ljudi sa kojima provodi vreme i kako možemo promeniti svoje ponašanje, tako da dete imitira neki obrazac koji će mu biti korisniji za život.

Organizacija sedmice – nije mi svaki dan isti, ali na nivou sedmice – biznisom, aktivizmom, volontiranjem i ličnim razvojem se bavim tokom 4 dana nedeljno kada je Olivera sa dadiljom. Ja sam uvek tu negde, da je pomazim, podojim, ali mi je fokus negd drugo, a odgovornost dadiljina.

Popodne i ostalim danima u sedmici se družim sa Oliverom, potpuno fokusirana na nju, uglavnom napolju u prirodi, gde je detetu i mesto. Nekad je to u našem dvorištu, nekad se socijalizuje, nekad idemo na kej i park u blizini, nekad otputujemo. Često zajedno putujemo i po regionu, kako bih ja radila.

Moj stav je da dete nije centar, već deo porodice.

Koliko su za tebe društvene mreže važne i šta bi bilo da jednog dana nestanu?

Društvene mreže vidim kao mrežu moći koju kreiraju njeni korisnici. Ukoliko sebe i decu naučimo da gutaju knjige pre nego im otkrijemo mreže, mislim da imamo dobitnu kombinaciju za bolje društvo.

Kao i u svemu, doza čini otrov, pa treba jako paziti šta tamo radimo, tj koga konzumiramo.

Podeli sa nama 3 knjige koje svako treba da pročita.

Antoni de Melo – Buđenje

Klarisa Pinkola Estes – Žene koje trče s vukovima

+

Sve lektire koje su preskočene u srednjoj, naročito ako je neko slučajno preskočio Ivu Andrića.

I za kraj, reci nam nešto više o svojim radionicama koje uspešno držiš par godina.

Moji treninzi i radionice (razlika je u broju učesnika) razvijaju veštine komunikacije, liderstva i prodaje kod ljudi koji su odrasli i vaspitani na Balkanu.

Mene angažuju ključni ljudi u biznisu kad je situacija sa zaposlenima: „ne znamo više šta ćemo sa njima“.

Dinaroid je veoma specifična sorta homosapiensa, slobodno mogu reći „zadrta“. Kod njega ne pali popularna psihologija.

Zato mu se mora mu se prići pažljivo i oprezno kada se podučava onome u čemu misli da je najbolji, iako ga porodica i tim koji vodi sa svojom fensi titulom smatraju „teškim kao crna zemlja“. 🙂

Pročitajte i: Marija Lakić i Ana Dornik, UDRUŽENJE ŽENA UZ ŽENU:”Ultrazvuk dojki žene mogu raditi već od 20. godine!”

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top