Šta je to strah zapravo? Odakle dolazi, kuda ide? Koje su njegove sigurne putanje i koji mu je krajnji cilj?
Slušali smo mnogo o strahu kroz život. Plašili su nas i plašili smo se. Uplašeni, bili smo laka meta za upravljanje i manipulaciju kako u radnom kolektivu, tako i u porodičnom okruženju. Plašili smo se i dalje, slagali strah na strah i zavideli onima koji su hrabri i odvažni. Onima koji se nisu plašili da kažu šta misle, da žive kako žele.
Kulturološki gledano strah je ušao u sve pore našeg društva pa tako i pojedinaca. Magijska verovanja našeg naroda, kucanje u drvo „da ne čuje zlo“, kao i razni drugi oblici imaginarne zaštite, trebalo je da nas sačuvaju od neke nedaće, zapravo najpre od samog straha.
Ipak, bojali smo se i dalje. I što smo se više bojali, strah je bio veći i snažniji a samim tim „strašniji“.
Na celokupno transgeneracijsko nasleđe opravdanog straha zarad mnogih nemira, sukoba i ratova, pa gladi, ekonomskih kriza i patnje na ovim prostorima, strah predstavlja veliki izazov i generaciji XXI veka. Ni danas nismo spremni da se suočimo sa strahom na pravi način i iz generacije u generaciju prenosimo „mantre“ za zaštitu koje su nekada delotvorne, ali očekivano i najčešće NE.
PA KAKO ONDA DA ODAGNAMO STRAH I NE DOZVOLIMO MU DA ZAGOSPODARI NAŠOM DUŠOM, TELOM I CELOKUPNIM ŽIVOTOM?
U novonastalim neobičnim uslovima virusa korona i života u okrilju sve prisutne pandemije, gde je primarni strah, strah za život sve prisutan, malo je neobično govoriti o umanjenju straha i borbi sa istim.
Ali uprkos toj činjenici, ili možda baš zbog nje, važno je osvestiti jednu veliku tajnu o strahu. Mi možemo da upravljamo strahom, a ne samo on nama. Tačnije, strah nema moć ukoliko mu je mi lično ne damo.
STRAH JE IMAGINACIJA, NAŠA UOBRAZILJA I RASTE I SMANJUJE SE ONOLIKO KOLIKO MU MI DAMO PROSTORA U NAŠEM UMU I NAŠEM ŽIVOTU.
Kroz program „Komunikaciona inteligencija“ pojedinac se osnažuje da „pogleda strah u oči“ i odluči koju važnost ili veličinu segmenta svoga života će mu dati (ili možda ne!). Važno je razumeti da strah preplavljuje i ako mu dozvolimo, preplaviće nas cele i svu našu okolinu i prestaćemo da budemo funkcionalni. Upravo zato, jedino rešenje je „podići branu“ oko svoga straha i ostaviti mu prostor gde boravi, ali pod našom kontrolom. Sigurno se pitate zašto ga ostaviti da bude tu ako mi upravljamo njime i zašto ga onda skroz ne izbaciti iz sopstvenog života? Odgovor je vrlo jednostavan:
MALA DOZA STRAHA JE UVEK DOBRA, ONA NAS ČINI OPREZNIMA U SVIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA. IZOŠTRI NAM ČULA I ČINI DA BRINEMO O SEBI NA SVAKOM MESTU I U SVAKOJ SITUACIJI.
DANAS, ZBOG VIRUSA, TAKOĐE JE DOBRO IMATI MALU DOZU STRAHA, ALI MALU I NIKAKO NE PREPLAVLJUJUĆU!
Ono u nama, što se najbolje suprotstavlja strahu, ono što je kontrateža i najbolji lek za čoveka, to je VERA tj. , NADA. Nada da će sve biti dobro, vera u bolje sutra. Istinsko poverenje u svoje kapacitete i druge ljude koji nas okružuju. Vera i nada su pomagale ovom narodu kroz vekove unazad gledano. Pomagale su i kada je izgledalo apsurdno verovati i nadati se. Upravo je to dokaz da nikada nije uzalud i da vera i nada stoje iza straha samo ih treba pustiti u prvi plan. Kada pustimo veru i nadu, strah će nestati sam od sebe. Nije teško stoga malo se potruditi za tako mnogo benefita.
Kako je Gibran rekao: „STRAH JE POKUCAO NA VRATA. LJUBAV JE OTVORILA. NIKOGA NIJE BILO!“
Nemojte da se plašite već verujte i nadajte se u bolje sutra koje sigurno dolazi ☺
Ostanite uz KOMUNIKOLOGIKE U DOBA KORONE, otkrijte vaše skrivene logike i putanje kojima se kreću, a onda ih usmerite u pravcu koji će vam biti od koristi u vreme virusa korone, neizvesnosti i jedne ozbiljne sveobuhvatne društvene krize.
U nastavku za više korisnih informacija, pogledajte videe snimljene u aprilu, kada je virus korona stigao u Srbiju.
Nadam se da vam je tema interesantna. U narednim susretima dobrodošli ste da zajedno otkrivamo izazove inteligentne komunikacije. Naravno, pišite u komentarima ili na društvenim mrežama sa kakvim se izazovima vi suočavate kada je komunikacija u pitanju!
Do narednog čitanja…
Lep pozdrav,
Vaša Prof. dr Jelena Bajić