Kolektiv koji razara i toksičnost kolega je neka „nova normalnost“. Pitam se, koliko ljudi je napustilo posao zbog netrpeljivosti u kolektivu i nekog toksičnog kolege koji ga psihički maltretira. Da li je i koliko zapravo zastupljen mobing po firmama i da li se tome staje na put?
Veoma je važno da sami vlasnici preduzeća budu uključeni u ovaj proces ljudskih resursa i da budu zainteresovani da ljudi koji rade u njihovoj firmi budu motivisani i da sa uživanjem dodju na posao.
Da nemaju pritisak od kolega ili nekog ko je njima nadređeno lice u firmi, ko možda ima više znanja od njih ali zapravo nema mnogo ljudskosti i svoju fuknciju koristi za zadovoljavanje svog Ega. Takvih je sve više, jer ljudi malo rade na sebi a obožavaju da budu šefovi i da naredjuju. Ne žele da vode i motivišu ljude oko sebe, već žele da dominiraju i da budu iznad ostalih.
Ovo je tema koja muči mnoge koji tek počinju da rade ali i one koji su godinama u poslu. Ovo je tipična i daleko zastupljenija situacija u velikim kolektivima, u velikim korporacijama gde radi veliki broj ljudi i gde bukvalno nema dovoljno kontrole šta se dešava medju radnicima. Ali ono što je mnogo više zabrinjavajuće što se ne poteže ta tema u smislu uvodjenja ogromne kontrole ponašanja radnika, a pogotovo onih koji su šefovi, lideri i vode timove ljudi.
Kada počinješ da radiš, ti zapravo osim da se koncentrišeš na sam posao koji treba da obavljaš, ti treba da se fokusiraš na ljude oko sebe. Na ljude sa kojima provodiš najviše vremena, jer sa njima provodiš više vremena nego sa porodicom. Često se dešava da te oni sabotiraju i otezavaju tvoj već dovoljno težak početak.

Kolektivi su danas nemilosrdni, i sama se pitam u šta se ljudi pretvaraju.
Retkost je naići na kolektiv koji Timski funkcioniše, i kao po pravilu svuda mora da ima neka „crna ovčica“.
A početnicima je uvek najteže, mada su svi ljudi bili nekada početnici, samo su prošli ove faze. Ako nemaš nikakvog iskustva na poslu kojim počinješ da se baviš, uvek će postojati neko ko će ti još više otežati situaciju. Zbog tog nekog ćeš se osećati loše, frustrirano. Mislićeš da ne vrediš, da nisi dovoljno dobar. Da nisi sposoban. Poenta je da prepoznaš zapravo da nije do tebe. Da je do ljudi koji čine deo tvog kolektiva . Ako ne možeš njih da promeniš, a verovatno da nećes moći, jer su to duboko nezadovoljni ljudi , a takvih je sve više, ti možeš da promeniš svoj ugao gledanja, da ne dozvoliš da umanjuješ sebi vrednost, već da se ogradiš od njih- toksičnih.
Veoma je važno da postaviš granice i da ne dozvoliš da te uvuku u negativne obrasce ponašanja. Da održavaš profesionalnost sa njima u komunikaciji jer sa takvima nema opuštanja. Izbegavaj ogovaranja. A ukoliko se loše situacije ponavljaju, zapiši na papir datum i situaciju i onda ćeš moći da prijaviš problem vlasnicima ako dodje do toga. Potrudi se da ne dozvoliš da te negativan stav drugih ometa u postizanju svojih rezultata.
Velika istina je da radno okruženje može biti blagoslov ili noćna mora.
Malobrojni kolektivi inspirišu i motivišu, ostali mogu biti izvor stresa i frustracije . Važno je da prepoznamo i ne uzimamo ka srcu toksično ponašanje kolega. Očigledno je da ih nećemo promeniti ali možemo promeniti naš ugao gledanja na njih, tako što ćemo biti svesni da njihovo loše ponasanje uglavnom nema veze sa nama , već ima veze sa onim ko su oni. Kada to jednom shvatite , desiće se da vam čak i budu smešni .A zapravo to i jesu. Nadam se da će se vremenom podići svest o ljudima i zadovoljenju njihovih osnovnih potreba na radnom mestu. Ali sam sigurna da prvo moramo da radimo na sebi da budemo bolji ljudi.
Čitamo se uskoro, a možete da date Vaš predlog za neku od narednih tema.
TAMARA MIČIĆ CAKIĆ