KATRIEL blog: Osobenost

Drage dame dobrodošle u moj prvi blog.

Želim da vam kažem koliko mi je važno da sa vama podelim misli, ideje i maštanja! Verujem da najkvalitetnije ideje nastaju u opuštenoj atmosferi, neobaveznim, relaksirajućim razgovorima, uz kaficu, ili poneku čašu crnog vina. Onda kada se dopunjavamo i jedni drugima uz osmeh i u glas završavamo rečenice. Volela bih da uživate u tome kolliko i ja. Radujem se vašim predlozima tema i zanimljivih gošći. 

Elem, da ne dužimo puno i pređemo na stvar☺

Ovoga puta preko puta mene nalazi se jedan prelepi devojčurak koji veruje u Meri Popins, u unikatnost bića i da su bajke izvor velike mudrosti. Volim da kažem da je jedna od najvećih umetnica koju poznajem, na šta ona samo odmahne glavom, osmehne se i kaže, Daci moja: ni blizu toga, ali dobro zvuči za početak bajke. Dama koja mi je, uz pomoć  Human Design-a,  pomogla da se podsetim svoje suštine. Namerno kazem “podsetim”, jer su, složićete se,  svi odgovori duboko, duboko u nama. Branka me je naučila kako da donosim odluke u skladu sa mojom prirodom i potencijalima. 

Nakon sto mi je skuvala kaficu u šoljicama sa vedrim, razigranim cvetićima, i postavila svog medu Vini Pua u meko krilo, razgovor  je mogao da počne. Ups, samo još da joj popravimo krunice!

Autor: Branka Ćopić

Lela: Draga moja Brankili, nadam se da me nećes odati mami što sa svojih 5 godina pijem domaću kafu (Smeh)! Obzirom da ćemo danas da govorimo o osobenosti i blagoslovu sa kojim se rodimo, smatram da su malene devojčice najbliže izvoru, suštini i tačnom odgovoru. Ako uopšte postoji univerzalan i tačan odgovor na ovu temu, ceo jedan život nam je tu da ga dešifrujemo. Jedno od pitanja sa kojim se svaka od nas nekad suočila je: Koja je moja svrha i moj smisao? Šta je ono što mene čini lepom a moju krunicu jos lepšom?  Na koji način sam ja posebna? Kako da saznam i kako da živim hrabro svoju prirodu?”

Branka: Draga devojčice, ne brini kafica će biti naša mala tajna ali ovaj razgovor ćemo podeliti 😀 Uvek mi je veliko zadovoljstvo da sa tobom razmenjujem utiske. Dobro te poznajem i znam koliko iskreno daješ sebe i koliko se vidi sta osećaš dok stvaraš. Simbol tvog rada je krunica. Svaki drugi komad nakita takođe je opredmećena kruna tvog divljenja lepoti, podrška Ženstvenosti… 

Svako nosi svoju posebnost, a mi je vidimo očima srca. Um i ego nose sočiva predubeđenja, uverenja… svi znamo tu priču. Nekad se pitam, kako se uopšte razumemo, obzirom na to koliko smo samo različiti. Onda sebe pitam, s kog prozora gledaš: uma ili srca? Setim se dve sveće, koje se zagrle sjajem, i osvetle sobu. Ne pitaju što li je ona zelena, kad sam ja žuta? Samo sijaju, to im je posao.

Lela: Da li nas dve sada možemo da se poredimo sa tim svećicama? Hoću reći, kada pogledam oko sebe u tvoj svet šarenila i mašte, kada pogledam crteže koje si jednopotežno crtala zatvorenim očima, iz dubine duše, oslobođena uma i svega što nas ograničava, zavarava… tj zamagli stakla na srcastim naočarima…. Kada se poput Alise izgubim u bajci gde mogu da budem sve što poželim, gde su ljudi zagrljeni, gde ljutnja ne traje duže od pogleda i osmeha, da li ja tada sijam poput zelene sveće?

Branka: Princezo lepa, ti sijas svakog dana u svojim kreacijama. Kad vidim krunice i glavice sa iskrama u očima koje ih nose, pomislim uvek na bajke, i onaj deo magičnog koji je neizostavni deo života. Danas, u životu kojim živimo, često zaboravimo da je život sam po sebi čarolija. Magično je umešalo prste, i niko nikada neće shvatiti bilo koji oblik života, ako se toga ne seti. Umetnost nije tehnički dobro izveden potez olovkom, bojom ili kamenčićem u skulpturi. Umetnost je magija koju um ne razume. To je poruka koja nevidljivim putem dođe do srca. Svaka nosi svoju lepotu, svoj miris, nežni dodir i količinu trnja. Svaka dostojanstveno diže svoju raskošnu glavicu, niti se drsko gura, niti ustukne pred lepotom druge. U tom smislu, poznajem te dovolnjo dobro, da mogu da prepoznam, koliko se zaista diviš i uživaš u svakoj lepoti koju okitiš. Koliko podržavaš i dečije se raduješ. To je ono što tvoj brend čini autentičnim. U skladu je sa tvojom blagodatnom ženskom prirodom.

Tvoje krunice vidim kao kao simbole bajkovitog, čarolije, pozivnicu za igru. Potpuno mogu da zamislim sve nas, koje nazivaš svojim devojčicama, od 5 do 55 godina, kako stavimo krunice, uzmemo čarobne štapiće i zaplovimo u bajku. Potrebno je setiti se, da je dete bliže istini, od odraslih, kojima su izazovi života, zataminili sećanje da smo svi blagoslovi kreacije.

Život ima samo jedan primerak svakog od nas, zato smo dragoceni. Tome se treba radovati!  Svaka tvoja kreacija, nastala je iz zadovoljstva, to se oseća.

Lela: Mislim da bismo mogle popiti jos jednu šoljicu… u tišini… ako se slažeš. 

Branka: Naravno!

Upoznajte Danijelu:

DANIJELA JONOVIĆ, DIZAJNERKA NAKITA:“Isključivo sve sama dizajniram i pravim.“

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top