Svaka bajka ili crtani lik koji zamislite i volite Jelena Mijačić pretvara u ukusnu medenu poslasticu. Već nekoliko godina uz pomoć svoje mašte i veštih ruku, njeni medenjaci krase brojne novogodišnje i rođendanske trpeze.
Jelena, tvoj instagram profil je prava bajka i ko nije ljubitelj medenjaka kada vidi fotografije sigurno će se odlučiti bar da ih proba. Reklo bi se da ih stvara prava umetnica, zar ne?
Umetnost je nešto što vidim u svemu, i dosta sam kreativna bar tako kažu ljudi oko mene a ja samo radim ono što volim. Ako mene pitate ja sam pre svega supruga, majka dve devojčice, bivša sportistkinja, zaljubljenik u prirodu, biljke, ručni rad, fotografiju, jednostavnost, kreativnost, posebnost.
Kada si došla na ideju da započneš ovaj posao?
Cela ova priča sa keksićima je počela, koliko se sećam 2013-te godine . Tačnije, tada sam napravila svoje prve keksiće po receptu koji sam videla kod mame, (kroz godine i nova saznanja, došlo je do malih izmena). Keksići su bili traljavo ukrašeni, samo pomalo, belom kraljevskom glazurom, zatim su pakovani i poklanjani bliskim osobama. Svaka naredna godina, novogodišnji praznici, nisu prolazili bez keksića. E onda sam se jedne godine odvažila da napravim i jestivu kućicu. Nacrtala sam šablone na papiru i po tome pekla delove kuće koje sam zatim sklapala i ukrašavala. Pomislila sam kako ću naredne godine da pravim te kućice i prodajem, ali proslo je i godinu, dve, dok se ta ideja nije realizovala. Instagram profil preko koga izlažem svoje ‘radove’ počeo je da postoji 2018-te godine.
Ali kao mesto na kome ste mogli videti isključivo slike raene akvarel tehnikom, uglavnom decijih motiva. Tada sam vec bila majke jednogodišnje Lenke. 2019-te godine se upuštam u pravu priču keksića, prvo kućica koje su bile ukrašene isključivo belom glazurom, posle sam se upustila u svet jestivih boja, zatim i pojedinačnih keksića. Prvi keksići su bili pokloni Lenkinim i mojim drugaricama, stalno sam tražila povod da napravim bar po neki keksić.
Gde pronalaziš inspiraciju?
Motiv da stvaram su mi moja čeda, Lenka i Ljupka, a zatim i sva druga deca, jer njihovo oduševljenje, sreća,pogled pri viđenju mojih keksića, a tek nestrpljenje da dođu do zalogaja istih su neprocenjivo pogonsko gorivo. Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Inspiracija mi takodje svakodnevno stiže u dm, od strane moje majke, koja je pogledala skoro isto koliko i ja snimaka izrade raznoraznih keksića. Na instagramu, pinterestu, se upoznajem sa radovima mnogih žena u svetu, sve sto sam naučila je upravo odatle. Dosta keksića sam radila gledajući upravo tuđe radove, tako sam naučila mnogo novih tehnika, došla do različitih saznanja vezano za recepturu samog testa, glazure, mešanje boja itd. Sada mogu da napravim keksić samo po uzoru na neku sliku, upoznata sam sa razlicitim tehnikama kojim bih mogla da postignem efekat stvarnog predmeta. I na te keksiće sam posebno ponosna, a sve ih je vise, upravo takvih, posebnih, jedinstvenih. Kada god tema dozvoli, u setu se nađe po koji list, cvet biljke koja prati priču, a i fotografije i snimci su skoro uvek upotpunjeni prirodnim biljem.
Koliko ti je vremena potrebno za dekoraciju?
Vreme je na prvom mestu svih utrošenih resursa, i ono se, kod bilo kakvog ručnog rada, ne može nikada naplatiti. Ali onaj ko voli ručni rad i bavi se njim, nikada ne meri vreme, nego se prepušta radu, i tera do kraja, do cilja, proizvoda kojim će prevashodno stvaralac biti zadovoljan. Ali naravno, reakcija publike, stvara krila, velika kao svemir.
Da li ti se desilo nekada da ti mednjak ne uspe, pa da moraš sve ispočetka?
Nisam nikada radila medenjake ispočetka. Pre početka bilo kojeg seta radim skice, planiram, nekada svaki keksić posebno, pravim paletu boja… To sve traje neko vreme, ali kasnije kada rad dodje na red, lakše je mnogo i ide brže sam proces ukrašavanja. Skoro uvek prevaziđem svoja očekivanja. Uvek mi se završeni keksići svide više nego sama zamisao i skica na papiru. Bude keksića u setu kojim sam manje zadovoljna, i koji bi drugi put malkice drugačije uradila. I to je skroz ok, učenje iskustvom, koje je za mene jedno od boljih načina učenja.
Ispričaj nam neku anegdotu (da li se desilo nekada da ti deca pojedu porudžbinu)?
Posebno vodim računa gde ostavljam keksiće, zbog najezde sladokusaca ponajviše. Ali bilo je slučajeva gde nisam stigla da ih spasim brzih prstiju tako je jedna kuća ostala bez dimnjaka, na moju i Deda Mrazovu žalost ( nadam se da je isporučio poklone alternativnim putem).
Najteža dekoracija medenjaka?
Najteže dekoracije su uvek kada su mi deca bolesna. Najteže je oživeti likove crtanih junaka, često ima puno detalja, boja, a na koncu lik mora da lici na sebe. Takođe, zahtevni setovi su oni koji sadrže keksiće za koje nemam modlu, često, baš često, ručno sečem testo po šablonu koji crtam na papiru. Volim malo da zakomplikujem, ali ti setovi budu jedni od omiljenih.
I najdraži medenjak koji si napravila?
Uh, najteže pitanje. Najdraži medenjak!? Puno puta sam, prelistavajući slike, htela da dođem do tog odgovora, ali bezuspešno. Ne mogu se odlučiti za jedan, definitivno. Puno su mi dragi keksići koje sam radila za meni drage osobe, jer se tu nadovezuje priča prepuna emocija, koje prate te neke, meni bitne datume. Toperi za torte su visoko na listi zvanoj ‘najdraži’.
Da li šalješ medenjake i u druge gradove?
Još uvek nisam slala keksiće u druge gradove, nekom od kurirskih službi. Mada dobijam preporuke i uputstva iskusnih ljudi, najviše o načinu pakovanja da bi se izbeglo lomljenje, što mi i jeste prva i jedina prepreka za slanje. Lično sam nosila u obližnja mesta nekoliko puta..