Deca i kućni ljubimci

Odrastanje sa kućnim ljubimcima za decu može biti veoma korisno i zabavno. Deca se uče odgovornosti,socijalnim veštinama,empatije i sl. Međutim Šta se desi kada kućni ljubimac ugine? Šta mi kao odrasli možemo da uradimo i kako da pomognemo detetu?

Čuvajući i brinući se o maloj životinji od njenog samog dolaska na svet, dete ima priliku da prati životni ciklus – rođenje, odrastanje, sazrevanje, starost i umiranje.

Za veliki broj dece suočavanje sa smrću obično je smrt kućnog ljubimca. Tada je najvažnije da dete dobije podršku i razumevanje. Ali krenimo redom.

Dajte detetu prostor da izrazi svoje emocije i ispriča o svojim osećanjima. Budite prisutni i pažljivo slušajte. Pokažite razumevanje i saosećanje prema detetovoj tugi.

Objasnite mu da je normalno osećati se tužno, ljuto ili zbunjeno zbog gubitka ljubimca. Nemojte umanjivati detetove emocije, već ih prihvatite i pokažite da razumete kako se oseća. Nemojte govoriti „Biće sve u redu“ iako znate da neće.

Kako detetu reći da je njegov kućni ljubimac uginuo?

Budite prisutni u detetovom životu i izdvojite vreme za ovaj razgovor. On ne mora da bude mnogo opširan,pun detalja i medicinskih izraza. Probajte da bude što više jednostavan i primeren dečjem uzrastu.

Takođe, jako je važno da ukoliko se dete do sada nije susrelo sa pojmom smrti ili nije imalo to iskustvo, bazično što treba da razume jeste da je smrt trajno stanje. Da bez obzira koliko nam bilo teško ili koliko bismo mi to želeli, kućni ljubimac se neće vratiti. U tim trenucima dozvolite detetu svaku vrstu emocije. Svako dete različito prolazi kroz to pa i vaše.

Ukoliko je dete bilo veoma vezano za kućnog ljubimca sigurno će njegove reakcije biti drugačije od vaših. Tada mu je potrebno vaše razumevanje i nikako insistiranje na potiskivanju emocija.

Šta ne treba govoriti detetu

Nemoj plakati pa to je samo (pas,papagaj,kornjača)“ ili „Prestani,kupiću ti drugog ljubimca“.

Tuga koju zajedno osećate za dete biće dragocena da to i zna pa mu i kažite. Tako će lakše prihvatiti sopstvene emocije.

I možda najvažnije, u celom procesu, oprostite se zajedno od kućnog ljubimca.

Osmislite neki zajednički ritual i sahranite kućnog ljubimca.

Deca će vas sigurno pitati za to tako da imajte spreman odgovor.

Što su više podržana da pokažu svoje emocije to su manje šanse da dođe do burnih reakcija na gubitak (agresivno ponašanje, noćno mokrenje, odbijanje da se odvoji od vas i sl.).

Setite se lepih trenutaka sa vašim kućnim ljubimcem, često ih spominjete, čuvajte zajedničke fotografije, predmete i sl. Deca ljubimce doživljavaju kao prijatelje ili članove porodice te im je smrt veliki stres.

I na kraju, nemojte odmah navaljivati na novog kućnog ljubimca. Dopustite detetu da svojom dinamikom odboluje gubitak. Kada bude spremno dete će samo započeti razgovor na tu temu.

Majda Miljanovic
Master pedagog

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top