Branislava Antović Aleksić, BDW MAGAZIN:“Ja sam zaista veliki zagovarač javnog razgovora o mentalnom zdravlju, mentalnim problemima i mentalnoj higijeni.“

Branislava Antović Aleksić, osnivačica i urednica BDW magazina je neko ko podržava rad Ogledalo magazina od samog početka, a poznanstvo i saradnja sa našom urednicom traje skoro deceniju. Za vas koji je možda ne poznajete (mada ne verujemo), Brana je po vokaciji diplomirana novinarka. Osnivačica i urednica lifestyle portala branasdivineworld.com, koji je u prvoj deceniji svog postojanja zauzeo važno mesto na mapi digitalnih medija Srbije, pozicionaravši se na sam vrh netradiconalnih medijskih formi koje se bave stilom, modom, lepotom i umetnošću. Uz to je preduzetnica, feministkinja i aktivistkinja. Živi u Beogradu sa svojim suprugom i psom, a njene kolumne možete čitati u dnevnom listu „Danas“. Veliki je zagovarač javnog razgovora o mentalnom zdravlju, mentalnim problemima i mentalnoj higijeni, te je na naše veliko zadovoljstvo gost magazina.

Od početka naš podržavaš, bodriš, pomažeš. Poznavajući tvoju biografiju (deo je i napisan u najavi) možeš li nam za početak ispričati kako je tekao tvoj lični i profesionalni razvoj?

Ah, poprilično kompleksno pitanje, pogotovo ovaj deo o ličnom razvoju. Mislim da nijedno ni drugo nije u perfektu, već da oba i dalje traju. Baš sada prolazim kroz fazu u kojoj se dosta preispitujem da li su svi dosadašnji koraci bili dovoljni, koji bi trebalo da budu sledeći, da li je možda dobar trenutak da od određenih stvari odustanem, a neke druge započnem i tako dalje. Dakle, to je jedan zaista nikad završen proces, a počeo je, makar ovaj njegov profesionalni deo, onog trenutka kada sam nakon studiranja započela svoj blog. 

Naime, nakon što sam u septembru 2010. godine diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka, optimistično sam prosledila svoj CV na više mejl adresa meni interesantnih medija u Srbiji, sa željom da kao sveže diplomirana novinarka steknem bilo kakav vid prakse kroz volontiranje. Nikada nisam dobila odgovor ni od jedne strane koju sam kontaktirala. Željna pisanja i bilo kakavog vida kreativnog izražavanja, možda pomalo i nestrpljiva, rešila sam da ne sedim skrštenih ruku već da učinim ono što mi se nekoliko meseci motalo po glavi kao zanimljiva opcija – pokrenula sam sopstveni blog. Bio je najpre modni, ali je brzo prerastao u ono što najčešće definišemo kao lifestyle blog. 

To se desilo u oktobru, a ja sam već u novembru zahvaljujući blogu dobila prvu ponudu za angažovanje i to novinarsko. Više nikada nisam poslala niti jedan mejl sa željom da nađem posao. Blog je postao moj virutelni CV pa su sada meni počele da stižu ponude za moja profesionalna angažovanja i na polju novinarstva i na polju blogovanja. Naredne tri godine bavila sam se uporedo novinarstvom i blogovanjem, a onda u decembru 2013. godine postajem full-time blogerka. Otvaram svoju agenciju sa komunikaciju i odnose s javnošću i počinjem da se posvećeno bavim onim što danas znamo kao influence marketing, ali uz to se bavim i klasičnim novinarstvom, samo na neklasičnim medijima. Od 2020. godine blog je i zvanično prerastao u online magazin koji vodi jedna sjajna ekipa na čijem sam čelu. Drugi sada pišu za BDW, a ja ponovo pišem i za druge, ali isključivo kolumne. Sve ostalo je rezervisano za moje profile i moj magazin. 

Kroz svoju kolumnu u dnevnom listu “Danas” jasno i glasno izražavaš svoj stav po pitanju bitnih tema za naše društvo. Važiš za novinarku koja nema “dlake na jeziku, pa nas interesuje da li si se susretala sa negativnim komentarima, možda pritiscima i kako se nosiš sa tim?

Ne mogu reći da jesam. Par negativnih komentara neistomišljenika zaista ne mogu smatrati pristicima. Ipak, ništa konkretnija, ništa ozbiljnija, ništa na šta bih morala da ukažem se nije desilo. Ne znam zašto je to tako. Ne mogu da objasnim, posebno što živimo u društvu u kojem je toliko pristisaka, ucena, zastrašivanja. Činjenica je da se trudim da u svojim objavama uvek zadržavam dozu objektivnosti i nepristranosti, te da zaista sve što napišem pokrijem argumentima, ali to isto rade i moje druge koleginice i kolege pa trpe ozbiljne pritiske. Možda je zato što moj mediji nije toliko veliki da bi nekome ozbiljno zasmetao. Šta god da je posredi, zadovoljna sam što je ovako i samo neka tako ostane.

Kroz tvoj rad, pričala si dosta na temu anksioznosti. Koliko ti je ona pomogla-odmogla i koji savet bi podelila sa našim čitateljkama koje se susreću sa njom?

Ja sam zaista veliki zagovarač javnog razgovora o mentalnom zdravlju, mentalnim problemima i mentalnoj higijeni. Od trinaeste godine se borim sa anksioznim poremećajem i odlično shvatam težinu misli da si jedini na svetu kome se nešto takvo dešava i olakšanje kada shvatiš da nisi usamljen i da se toliko ljudi u tvojoj okolini bori sa sličnim stvarima. Onog momenta kada sam počela da pričam javno o svemu tome, tada sam zapravo i najviše napredovala u svojoj borbi sa anksioznošću. Upravo zato želim da dam do znanja ljudima koji me prate da nije strašno ukoliko imaju određeni problem psihološke prirode, baš kao što ni najmanje nije strašno ukoliko se posvete njegovom rešavanju kroz razgovor sa stručnim licem ili uz prepisanu terapiju. 

Upravo zato sam i napisala jedan detaljan tekst na tu temu koji se zove ’’20 godina uz ankstiozni poremećaj’’ i on se nalazi na mom BDW Magazinu i svakome ko se bori sa ovim problemom ili sumnja na isti, prijateljski predlažem da baci pogled na taj tekst jer mislim da zaista može biti od pomoći. 

Pravi si borac za ženska prava. Šta je ono ključno što mi kao žene treba da promenimo da bismo se osnažile i da bismo bile makar malo više vrednovane u ovom “muškom” svetu?

Ne treba mi ništa da menjamo, treba da se muškarci i sistem promene, ali oni to neće učiniti sami od sebe, već moramo i na ovom polju da mi preuzimamo stvari u svoje ruke. Da ukazujemo, da osvešćujemo, i sebe i njih, da se borimo najpre za ono osnovno, a onda i sve preko toga. I najvažnije, da jedne druge u toj borbi ne sabotiramo, već da ostanemo solidarne ili makar da ne otežavamo onima koje su spremne da bore.  

U čemu se ogleda tvoj rad na sebi, odnosno koje su tvoje tehnike za lični razvoj?

Psihoterapija kao osnova, zatim sveto trojstvo u vidu dobrog sna, zdrave ili makar zdravije ishrane i fizička aktivnost. Otvoren odnos sa najbližima, mnogo razgovora u vezi sa svime što nam je važno, posebno u vezi sa onim što nas muči, jasno postavljanje granica, izbegavanje svega što istinski ne prija, a nije od važnosti za mene ili meni drage, manje skrolovanja a više čitanja, potpuno odstranjivanje toksičnih ljudi iz života i uživanje u svakodnevnim malim radostima. 

Knjige su tvoja velika ljubav, a letnji odmori još uvek traju. Podeli sa nama svoje favorite za čitanje na plaži i preporuku za podcast.

Trenutno čitam ‘’Jedan čovek’’ Orijane Falači. U pitanju je biografija Aleksandrosa Panagulisa, vođe Pokreta otpora sedamdesetih godina u Grčkoj za vreme vlasti vojne hunte. Jako, jako interesantna priča o tom razdoblju grčke istorije i o jednoj zaista interesantnoj osobi. Svaka preporuka. 

Kao lakše štivo odabrala sam ‘’Dok se kafa ne ohladi’’ Tošikaze Kavagučija i tako mi je prijala. Došla je poput nekog toplog zagralja. Čita se za par sati, deluje na vas poput kakvog lepog Hallmark filma i zato mislim da je idealna za plažu. 

Nećemo zaboraviti ni tvoje druge dve ljubavi a to su fashion i nega. Šta je must have imati u garderoberu i na licu?

Uh, ne volim takve predloge jer ono što je meni obavezno, nekome drugome je potpuno suvišno i to je zapravo sjajno. Ta različitost je nešto najlepše i treba da je slavimo. Ali, za one koji vole stil kakav i ja volim mogu reći da ću ove sezone sigurno nositi neutralne tonove, oversize sakoe, Samba Adidas patike, teksas midi i maxi suknje, bele košulje i prugaste kardigane. Što se tiče lica, mislim da neću menjati više nikada Ultra Violette Supreme kremu za lice sa SPF-om 50. Izuzetna!!!

Pored supruga, tvoj život krasi jedan pas Srećko, koji je udomljen. Ljudi često imaju predrasude o udomljenim psima pa bismo volele da čujemo tvoju poruku upućenu njima.

Ma kakve predrasude, pa to su najdivnija bića na svetu. Mi njih ne zaslažujemo i tu njihovu ljubav, tako čistu i iskreno, ne zaslužujemo. Koliko god da smo mi dobri, te ljubavi nismo dostojni jer je to tako lepa i čista emocija. Najbolja stvar koju sam uradila u životu bila je odluka da Srećku pružim zauvek dom. I ako me je jedna odluka učinila boljo osobom, onda je to ta. 

Prvi Intervju smo radile pre skoro deset godina (portalmladi.rs). Ko je Brana sada i kuda ide? 🙂

Jedna zadovoljna tridesetšestogodišnjakinja koja jako voli svoj život i sve što joj je isti pružio na čemu sam mu jako zahvalna. Idem ka mestu u kojem ću to zadovoljstvo i zahvalnost moći samo da uvećavam.  

Fotograf: Vojislav Vujanić

Pročitajte i: Naida Kundurović, AYA’s TOUCH: „Nastojite ne impresionirati ljude na svojim društvenim platformama, već nastojite INSPIRISATI ljude“.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top