Branislav Kocić, PISAC: Roman „Tajne rajskih papira“ je pojavljivanjem na sajmu knjiga u Beogradu već postigao uspeh.

„Tajne Rajskih papira su priča o sjaju i bedi medija, prolaznosti i krhkosti slave i uspeha, ali pre svega o ceni kojom se u današnjem svetu plaćaju sloboda govora i borba za pravdu. Junaci su izmešteni iz Srbije, pa i bilo koje realne države, ali baš zato (ili uprkos tome) donose geografski univerzalan zaplet – nešto što u svetu kojim vladaju organizovani kriminal, duboka država i politički instruisani me-diji kao njihove ispostave,  može da se dogodi bilo gde.  Ipak, bitan je pojedinac, onaj ko svesno ili nesvesno dirne tamo gde ne sme i postaje društveni otpadnik, koji gubi sve, ponekad i sam život. Tu već prepoznajemo sopstvenu realnost i sudbine kolega koji su svoju borbu platili slobodom, životom ili zdravljem. Zato je ovo jedno uzbudljivo štivo, bogato dramskim preokretima, ali istovremeno i pogled na sumornu stvarnost od koje zapravo nema bega, jer ona je u svojoj biti trenutno svuda ista.“

Recenzija novinarke Tamare Skrozza romana prvenca tridesetogodišnjeg pisca Branislava Kocića iz Leskovca. Izdati knjigu, pa se još pojaviti na Sajmu knjiga u Beogradu, pored Srbije osvojiti Crnu Goru i Makedoniju, nije mala stvar. Zbog toga smo poželeli da upoznamo autora kome je, sigurni smo, ovo tek prvi roman.

Bane, hvala ti na mogućnosti da uradimo intervju.

Hvala „Ogledalu“ i tebi, na pozivu. 

Počećemo isti sa Ko je Branislav Kocić i odakle on u umetničkim vodama?

Branislav Kocić je kosmopolita koji istinski veruje svim svojim bićem da su svi ljudi pripadnici jedne ljudske rase i da su sve druge podele ili nedopustive, ili integralni deo prirodnog, još uvek nedovoljno prihvaćenog zajedništva. Ovo podrazumeva da je u budućnosti potreban novi tip kosmopolitizma, koji je nadogradnja patriotizmu, odnosno oba trebaju biti sastavni deo čovekovog identiteta. Sve drugo što bih rekao o sebi manje bi me opisalo od onoga u šta verujem. 

Spoj umetnost-nauka je sveprisutan u mom životu od ranih dana. Kao dete sam pokazivao afinitete za stvaranje i pisanje, inače sviram gitaru od 14-e godine, a ukoliko život dozvoli krenuću da sviram i druge instrumente, pored toga oprobao sam se malo kao vokal, a vrlo je moguće da ću dobiti šansu i na filmu kao scenarista. 

Tvoj roman “Tajne rajskih papira”, predstavljen je na prošlogodišnjem sajmu i veoma je dobro prihvaćen. Možeš li nam približiti radnju romana?

U skladu sa svojom ličnošću i ovde sam bio inspirisan univerzalnim vrednostima i svetskim temama. Uspešan voditelj Gregorije Milanković koga zanima samo hedonizam i slava biva stavljen pred test života kada njegov prijatelj Dejvid Mekana ( Džulijan Asanž ) otkrije skrivene fajlove fantomskih firmi, i kada mora da bira između prijateljstva i karijere. Život mu sprema hičkokovski zaplet u kom se do samog kraja neće znati šta je istina a šta laž. 

Roman predstavlja sintagmu sveprisutne medijske propagande i kontrole medija na svim meridijanima, političke korupcije, velike nejednakosti, mrtvila u koji su zapali ljudi, pogotovo mladi u moru društvenih mreža i rijalitija, i na kraju međunarodnih odnosa koji nas opet guraju u opštu opasnost po ljudsku civilizaciju. Probuđeni ljudi na kraju ovog književnog – filmskog spektakla nude rešenje za bolje sutra.

Zanimljivo je da si odabrao da pišeš na temu o slobodi medija. Odakle interesovanje u ovom polju i koliko si dugo istraživao o njoj?

Teorija međunarodnih odnosa i političke teorije su u žiži mog interesovanja, mediji su samim tim nezaobilazna tema. 

Nema demokratije bez slobode medija. Pojavom interneta i društvenih medija smatralo se da će mediji poput televizije i novina izgubiti na značaju. I sam sam iznenađen što se to nije za sada dogodilo, jer su to bile i moje prognoze – veliki mediji su se prilagodili a tv kanali generalno još uve imaju snažano uporište u javnosti. Samim tim, uticaj tržišta i politike je još uvek ogroman, izveštaji „Reportera bez granica“ su što se tiče mojih merila svake godine loši, a trend pogoršavanja se nastavlja. Jedino su nordijske države i još po neke dovoljno slobodne da ispune kriterijume ali čak i tamo postoje problemi neke druge vrste. Srbija je nazadovala, USA je tek na 45. mesto, dok su Severna Koreja i Kina tradicionalno na začelju. Smatrao sam da ovo pitanje trebe prikazati, a ja sam ga opisao onako kakvo mislim da jeste sada svuda.

Ovo je tvoj roman prvenac a uspeo si mnogo toga. Našao izdavača, predstavio se na Sajmu knjiga, dobio recenziju od novinarke Tamare Skrozza, knjige su ti već u knjižarama…kako ti je sve to pošlo za rukom?

Kada se uzme u obzir surovost u svetu izdavaštva i da tržište sve više dominira svetom knjiga mogu da kažem da sam već postigao uspeh izdavanjem na nivou Srbije. Ponosan sam i što sam i u „Laguni“ i „Vulkanu“, roman je stigao u Podgoricu, nadam se uskoro i u Makedoniju. Najveća je čast recenzija koju sam dobio od Tamare, na tome sam neizmerno zahvalan. Kako se još uvek nismo upoznali, njene reči su mi dale još veći vetar u leđa, to je dakle i potvrda da sam temu prikazao na pravi način. Želim da istaknem, još jedan poznati novinar je trebao da joj se pridruži, ali zbog tehničkih poteškoća to je odloženo, i nadam se da će se uskoro ispraviti. 

Ne treba biti lažno skroman, pojavljivanje na sajmu knjiga u Beogradu je već uspeh i da se više ništa ne dogodi. 

Kako mi je sve to pošlo za rukom? Ovako, za razliku od nekih ranijih projekata i rukopisa, sa „Tajnama rajskih papira“ od samog početka ide sve kao treba. Poznat mi je već gorki ukus odbijanja, ovde nije bilo dvojbe da li će se roman izdavati ili ne. 

Ko ti je bio podrška u procesu stvarenja romana i koliko ti je podrška važna?

Biti pisac znači voditi samotnjački život sa svojim idejama i perom. Što se tiče samog procesa pisanja podršku su mi pružili moji najbliži prijatelji kada su mi bili fokus grupe približavajući mi kako sam napisao iz njihovog ugla. 

Što se tiče duhovne podrške, imam je u velikoj meri ali samo od veoma malog broja ljudi, što i ne čudi, jer moj život podseća na Don Kihota i borbe protiv vetrenjača, međutim, ovaj roman je dao prekopotrebnu snagu da nastavim da pišem oštro o velikim i škatljivim temama.

Podrška je krucijalna, pogotovo kada sam uglavnom navikao na opstrukcije i poteškoće. 

Pošto se naš magazin bavi ličnim rastom i razvojem, podeli sa nama tvoje neke principe kojima se vodiš u životu?

Prvi princip kojim se vodim, u etici se zove i zlatnim pravilom moralnosti – „Ne čini drugima, što ne želiš da neko čini tebi“. Od Hrišćanstva i pre toga Konfučija, pa sve do Kanta ali i posle njega mnogi su se bavili, po mom mišljenju najbitnijem principom koji svaki čovek treba da usvoji i da se njime vodi kroz život. Kada bi ga svako primenjivao, sve bi se promenilo. 

Principi su matrica mog života, ima ih više. Ovom prilikom mogu da izdvojim vezano za rast i razvoj ono što sam naučio prilikom studija ekonomije upoznavajući se sa radom Josefa Šumpetera, parafraziraću u prenesenom značenju kako sam i sam razvio – „ciklusi uzlaza i pada su prirodna pojava, iz neuspeha moramo stalno da učimo i da sazrevamo; ne rastemo ako samo trošimo svoje resurse, već ako naučimo da štedimo i ulažemo na prava mesta“. Dakle, ne postoji recept za uspešan život, ali što bi Aristotel govorio svojim učenicima – „zadatak svakog bića je da ispuni svoj autentični duhovni potencijal koji mu je u biću i tek tada može spoznati sreću – eudemoniju“. Stoga na kraju dodaću: „svako treba da bude ono što jeste i da se ne plaši toga, jer bolje je i pokušati kao svoj, nego večno živeti u kajanju kao neko ko nisi“. 

Da li imaš u planu drugi roman?

Da. Mnogo toga se sad otvara kao novi životni projekat, iako su „Rajski papiri“ još uvek tek na početku. Što se tiče ideja za knjigu, ima ih više, ali se vodim mišlju da ipak od svoje kratke priče koja se bavi ljudskim snom o „letenju“ nastane novi roman. Radnja bi se upravo bazirala na čovekov razvoj. 

Šta bi poručio nekome ko želi da se bavi pisanjem?

Danas svako može samoizdati knjigu, i to ne znači da je to loš put, ukoliko je knjiga prošla lekturu, korekturu i uredničko čitanje to može biti odličan početak. Treba što više da se čita i piše kako bi se razvijao duh. Ali ne zavisno da li vam štampa knjigu izdavač ili to činite vi sami, neka svako prvo dobro promisli da li to zaista želi, jer je put mukotrpan, pogotovo ako čekate da vas neko izda. Pisci nisu popularni već neki drugi, od toga retko ko može da živi, danas je svako kritičar, bestseleri su kuvari i starlete; i ako pored svega toga shvatite da to zaista volite, da imate dara ili da imate šta da kažete, učinite to bez obzira na sve. Vaša ljubav će na kraju ovako ili onako pobediti! 

Kad se pogledaš u ogledalo, šta bi Bane poručio 15 godina mladjem sebi?

Šta pre ne😄! Kasno sam naučio onu Gandijevu – „ne živi se na cilju, već na putu“. U ranoj mladosti bi svakako bio manje ozbiljan. Na žalost u tim godinama sam i upoznao sive strane života, te neke stvari jednostavno nisu mogle drugačije. Glavne poruke bi dalje bile: „sve što treba, dođe ako treba da dođe, desi se ako treba da se desi“. „Ne razmišljaj noćima o onome šta ne možeš da promeniš, fokusiraj se na ono što možeš“. „Mnogi dani su nepotrebno bili loši“.

Pročitajte i: REČ PSIHOLOGA:Šta zaista znači brinuti o sebi

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top