Biti spreman da voljeno biće pratiš u borbi protiv raka: HRABROST ILI STRAH?

Mart – mesec borbe protiv raka

Zid koji postoji između raka i ljudi ne može da se sruši ni preskoči. Ako se zid sruši znači da je neko pobedio ili mi ili on. Najteže je kad on pobedi nas. A i kada mislimo da smo pobedili i ponadali se da je stvarno kraj, uvek se bojimo opasnosti i mogućnosti da vreba iza ćoška i da može da napadne. Znate ono kad kažu „Ćuti da ne čuje zlo“  e baš toliko je podmukao pa često napada sa leđa.

Dok naše najdraže i najmilije ljude gledamo u toj borbi, hrabrimo ih da jedino pozitivan stav i pozitivne misli dovode do ozdravljenja i pobede.  Da li smo mi zaista hrabri koliko i oni u tim momentima? Osmeh koji izmamimo voljenima ostaje nam zauvek u sećanju. Dali smo sve za taj osmeh, za taj trenutak sreće.

Od momenta kada nam saopšte da nam član porodice ima rak, zaustavlja se slika. Kao kada pustite omiljeni film, uživate u istom i slika se zaustavi jer se televizor pokvario. Noge koje su do tada normalno hodale u tom trenutku klecaju, a kroz telo prolazi hladnoća i jeza.  Poređenje u ovoj situaciji ne može ni da se napravi, ali staje vam svet.

Počinje život ponovo, iz korena se menja sve. Najteže je bolesnom, ali vi koji ste tu za sve što treba, i vaš pogled se menja i vaš život dobija neki drugi tok.

Svaki put kada pravite ceđene sokove za jačanje imuniteta ili posebne recepte sa raznim đakonijama, vi duboko verujete da tog trenutka radite najbolju stvar na svetu da će baš taj napitak ili obrok da ubije to nešto što postoji u organizmu vašeg voljenog bića. Doktori kojima neizmerno hvala na svemu što pružaju lekovima i svojim znanjima, daju sve od sebe da život bolesnog bude bolji i koliko je  moguće kvalitetniji. Ali ne znaju dovoljno ne znaju uvek sve. Potrebno je više razgovora i edukacije ljudi na ovu temu.

U toj borbi ima faza kada naučite mnogo o ljudima. Postoje dve vrste ljudi oni koji vas vole i koji se trude da urade sve što umeju, da vas posavetuju, predlože neku ideju koja vodi do ozdravljenja, budu podrška na bilo koji način kroz razgovor, finansijski momenat, širenje pozitivne energije, smeha, druženja i jednostavno držanja za ruku kada pokleknete. Druga vrsta ljudi koja vas isto kao voli ali vaš životni trenutak doživljava kao prelaznu bolest i  izbegava vas, jer se vode mišlju da to što se dešava vašoj bliskoj osobi je nešto loše i loša energija koja će njihov život ugroziti. E to se zove izbegavanje života.

Zašto izbegavati osobu ili porodicu koja ima nekoga ko je bolestan?

Niko ne voli ni usiljeno druženje a naročito ne sažaljenje u tim momentima, pa druženje iz sažaljenja nikome ne ide u prilog.

Oboleli od raka su osobe koje šire pozitivne i zdrave stavove.

Oni vide vrednost u životu koji mi ne vidimo. Ne povisuju ton, ne odgovaraju nebitnima, razdvajaju šta je bitno a šta nebitno, njihovi prioriteti su jasni ŽIVOT. Mi koji smo pored njih samo treba da upijamo koje su to prave vrednosti i da primenom tih vrednosti učinimo bolji život svih.

Ni jednom detetu nije lako da gleda bolesnog roditelja, još je teže roditelju gledati bolesno dete. Borba je velika. Ne sme da se odustane. Sudija svira kraj a mi igramo i borimo se do poslednje sekunde.

Šta vam je činiti u tim trenucima?

Uhvatićete sebe da gledate, čitate i slušate samo o bolesti, poredićete bolesti, tražićete savete, služićete se i medicinom i alternativom. Na trenutke će sve da vam se čini kao rešenje problema i treba da se pokuša sve ali uvek postoji ono ALI. Kada sva rešenja koja pronalazite sopštavate vašoj dragoj osobi trudite se da ih ne napadate informacijama. Morate birati  momenat to je bolest koja mnogo utiče na psihičko stanje obolele osobe. Oni imaju faze kada pokleknu, kada se boje i kada strepe od toga šta će biti sutra. Najvažnije je da su sigurni da ste vi tu za njih i pored njih.

Takođe, bolni i teški momenti su iščekivanje rezultata, često vađenje krvi, hemioterapije, svako malo pregledi ultrazvuk, skener, magneti, pripreme za operaciju, oporavak posle operacija…

To su faze u lečenju na koje uvek treba gledati kako je najteže  onome ko to sve prolazi, a sa osmehom živi.

Učinite sve za svoje voljene,bez obzira da li su bolesni ili ne. Kada ste sigurni da ste sve od sebe dali, kada ne žalite što ste izašli s posla, pobegli iz škole da zagrlite svoju majku jer joj je tada baš bio potreban vaš zagrljaj, dali poslednji dinar za lek, čaj, kremu ili bilo šta što bi voljenoj osobi ublažilo bol i muku, izmamili samo jedan osmeh, ispoštovali najdraže biće na svetu, držali za ruku, razgovarali o svemu, voleli u tom zagrljaju bili čisti, osetili ljubav i emociju kao da se grudni koš puni toplim vazduhom…e tada ste naučili da živite, tada ste shvatili da je život tu za vas i da ste shvatili šta je vrednost u životu – LjUBAV.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top