Anđela Stevović Nikolić, NOVINARKA I PSIHOLOG: „Zaboravili smo da budemo empatični, da ne merimo sopstvenu vrednost u odnosu na druge ljude, da se okrenemo sopstvenom mentalnom zdravlju i da nam ono bude prioritet.“

Anđela Stevović Nikolić, po zanimanju psiholog i novinar, završila je dva fakulteta sa ciljem da u životu radi ono što voli i da pokaže da prepreke ne postoje kada se u život vodite srcem. Pored svog redovnog posla, Anđela piše stručne tekstove za naš magazin a nedavno je objavila i svoj prvi online vodič za prevazilaženje ankcioznosti, koji možete pronaći i preuzeti na njenom instagram profilu. Svojim radom i savetima koje nesebično deli sa ljudima na instagramu svakim danom stiče sve veći broj vernih pratilaca koji za nju imaju samo reči hvale.

Andjela prateći tvoj rad na društvenim mrežama, vidimo veliku ljubav prema ljudima. Zašto naglašavam ljubav prema ljudima i stavljam u prvi plan, zato što mi deluje da smo se kao ljudi otudjili jedni od drugih. Da li sam upravu, kakav je tvoj stav i utisak?

Drago mi je da se to uočava, iako sam relativno skoro krenula da snimam video sadržaj aktivno i da budem prisutnija na mrežama. Mnogo ljudi mi piše da im je neki moj video pomogao u određenoj situaciji i to kada pročitam, onda nateram sebe da nađem vreme za snimanje. Da nam fali empatije, to je nekako i moj utisak. Trebalo bi se više baviti emocionalnom inteligencijom. Raditi na samosvesti, upravljanju emocijama, a onda i na prepoznavanju istih kod drugih ljudi. Ovo je vreme u kom je porodica pod finansijskim pritiskom, gde često oba roditelja rade prekovremeno, a deca su ostavljena sopstvenim zabavama. To je već široka tema, ali sve ukazuje na uništavanje bezbroj malih, ali značajnih susreta roditelja i deteta tokom kojih se razvijaju emocionalne veštine.

Studirala si i završila dva fakulteta, danas imaš zvanje novinar i psiholog. Kada se desio momenat da iz novinarstva shvatiš da želiš da budeš psiholog? I da li dobar novinar treba da bude i dobar psiholog?

Dogodilo se sasvim slučajno. Sa kolegom sa kojim sam tada radila na televiziji sam otišla na prijemni. Nisam verovala da ću upasti, ali jesam. Otšla na prvo predavanje i tako rešila da ostanem do kraja svakog. Bilo je momenata kada mi se odustajalo, što je i normalno, ali ipak sam pronalazila motivaciju. Što se tiče povezanosti, ove dve profesije, definitivno bi bila u proceni. Dobar novinar je dužan da proceni sagovornika kako bi znao kada je pogodan trenutak, a i na koji način da postavi određeno pitanje, otvori sagovornika i tako dalje.

Kroz svoj posao upoznala si različite profile ljudi, koji je tvoj zaključak šta je to zajedničko svima, tj čemu teži današnji čovek? 

Ovo je jako dobro, ali teško pitanje. Koliko god ljudi da upoznate, čini vam se da još uvek ne znate ništa i da ste na početku istraživanja. Ljudi prolaze kroz život vođeni određenim smernicama, na osnovu kojih se ponašaju i stupaju u odnosu sa drugim ljudima. Te smernice su izvedene iz nekih pretpostavki u koje oni veruju, nešto što vrednuju i smatraju važnim—nešto što je vredno ulaganja njihove energije. Međutim, često nismo ni svesni na osnovu kojih to načela, principa ili vrednosti donosimo određene odluke i pravimo životne izbore, jer su negde ispod praga opažajne budnosti. Dakle, nalaze se više u nesvesnom ili predsvesnom delu ličnosti.

Posmatranje sopstvenog ponašanja i osvešćivanje ličnih vrednosti nam pomaže da vodimo ispunjeniji i produktivniji život. Umesto onoga što vam kultura ili vaša neposredna sredina govori da bi trebalo da budu vaše vrednosti, bilo bi dobro da ih otkrijete sami za sebe jer samo tako ono što je autentično u nama može da se ispolji u svetu i da svako pronađe način da ostvari svoj pun potencijal kao ljudsko biće.

Nedavno si objavila i svoj prvi oniline vodič za prevazilaženje ankcioznosti. Možeš li nešto više o tome da nam kažeš kako si došla na tu ideju? Kako može da se preuzme vodič, i kome je sve namenjen?

Mnogo ljudi mi je slalo poruke kako prepoznaje simptome anksioznosti, da se osećaju uznemireno, da im je potreban savet kako da se reše napada panike. Svakako je psihoterapija u tome najučinkovitija, međutim meni je, zajedno sa kolegom palo na pamet da ponudimo drugačije rešenje, posebno za one koji ne mogu da priušte terapiju ili jednostavno ne žele da idu na istu.

Vodič je namenjen svima kojima je potrebna podrška u prevazilaženju anksioznosti. Sadrži osim korisnih informacija i poruka koje motivišu, mnogo vežbi koje pomažu u opuštanju, zatim prepoznavanje grešaka u mišljenju, kako da se razlikuju činjenice od uverenja. Može se naučiti kako da “razgovarate sa svojim brigom” i kako da prilaktikujete zahvalnost. Tu su i tehnike difuzije kojima se uči prisutnost OVDE I SADA na fleksibilniji način.

Gde pronalaziš inspiraciju za onako korisne i kreativne video materijale, da li imaš pomoć možda ili sve sama smišljaš?

Nekada na osnovu onoga što doživljava neko u mom bliskom okruženju, nekada na osnovu preispitivanja mene same i mojih postupaka. Najčešće na osnovu pitanja koje dobijem u DM. Sve kreiram sama, nekada se desi da neku ideju pokupim od stranih kliničkih psihologa, ali je svakako interpretiram na svoj način.

Šta je to što danas možemo nazvati SREĆA?

Sreća obuhvata osećanje zadovoljstva zajedno sa težnjom da se živi život sa smislom, svrhom i dubinom. U skladu sa ovom definicijom neophodno nam je i stvaranje snažnih odnosa sa ljudima, kao i pomaganje drugima. Potrebno je da nastavimo da učimo i rastemo.

Mnogo ljudi pogrešno shvata ovaj pojam. Potraga za srećom zahteva odabir sebi prikladnih aktivnosti (umesto direktne jurnjave za pozitivnim emocijama), ulaganje kontinuiranog (a ne povremenog ili slučajnog) truda u te aktivnosti  i praktikovanje navedenih aktivnosti na raznovrstan i promenljiv način.

Praktikovanje zahvalnosti, na primer, može pomoći osobi da razmišlja pozitivnije o svom životu. Sagledavanjem svega čime što imamo, ma koliko to možda bilo malo, povećava se osećaj zahvalnosti, a zajedno sa njim i nivo sreće.

Da li ti deluje da današnji čovek živi brzo, i da smo svi u nekoj frci i trci za vremenom? Ili je to individualni osećaj?

Možda je nabolje zapitati se kako da ostanemo ljudi u svetu tehnologije, kada se na svakom koraku podstiče naša anksioznost. Životi su nam zatrpani, pa nekako je postalo izazov otkriti ko smo u gomili nas “samih”. Met Hejg u svojoj knjizi “Misli o nervoznoj planeti ima jednu jako dobru rečenicu, a to je : “ Brza i nervozna planeta stvara brze i nervozne živote”. I to me često navodi na razmišljanje o tome da je zaista važno da pronađemo filtere, da se učimo zahvalnosti, a pre svega jednostavnosti.  Zaboravili smo da budemo empatični, da ne merimo sopstvenu vrednost u odnosu na druge ljude, da se okrenemo sopstvenom mentalnom zdravlju i da nam ono bude prioritet.

Svedoci smo sve većeg postotka digitalnog nasilja – govora mržnje. Da li si se susretala sa tim i kako se uopšte postaviti u takvoj situaciji?

Osobe mlade ili starije koje inače imaju problema u svakodnevnom životu koje su anksiozne, depresivne, imaju različite teškoće u socijalnim kontaktima, neke vrste strahova, problematične porodične odnose, upravo takve osobe pribegavaju problematičnom korišćenju interneta. Mnogo loših komentara ili poruka pretnje može jako da utiče na mentalno zdravlje, pogotovo na mlađe osobe koje nemaju dovoljno samopouzdanja i nesigurne su.

I to je zaista široka tema. Meni se događalo da na video materijalu koji ima mnogo pregleda, dobijem sa njima i veliki broj negativnih komentara. I na račun izgleda i na osnovu toga što me pogrešno shvate ili izvuku nešto iz konteksta, koliko da bi napisali.

Danas imamo i taj problem da mnogi osećaju potrebu da moraju da budu stalno prisutni (vidljivi), da rade sve što drugi ne bi radili, kako bi se istakli i tako dobili makar malu dozu nečega što smatraju ljubavlju.

Takve komentare je najbolje ignorisati ili pokušati da odgovorite smireno i ljubazno.

Kada bi današnja Andjela, srela Andjelu tinejdžerku od 15 godina kakav savet bi joj dala?

Rekla bih koj da se ne boji. Da je u redu da pogreši i da ne mora nikome da se dokazuje osim SEBI.

Pročitajte i: Branislava Antović Aleksić, BDW MAGAZIN:”Ja sam zaista veliki zagovarač javnog razgovora o mentalnom zdravlju, mentalnim problemima i mentalnoj higijeni.”

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top